Muzika
Pjesme
12 godina
U medaljonu, tvoja slika, sličica,
da me na tebe, danju, noću podsjeća,
iako imam samo 12 godina,
danju i noću na tebe mislim ja.
A kad u školi ugledam te ja,
srce mi kuca k’o mala ptičica,
tad nije važna matematika,
samo da budem malo s tobom ja.
I nije važno dal’ vani pada snijeg,
ili oluja ruši neki brijeg,
samo smo važni danas ti i ja,
i ovih naših, 12 godina.
A kada danas zazvoni nam čas,
ja ću i tada misliti na nas,
sanjaću sunce ,bijele brodove,
i ove naše lude godine.
U medaljonu, tvoja slika, sličica,
da me na tebe danju noću podseća,
iako imam samo 12 godina,
danju i noću na tebe mislim ja.
U medaljonu, tvoja slika, sličica,
da me na tebe, danju, noću podsjeća,
iako imam samo 12 godina,
danju i noću na tebe mislim ja.
A kad u školi ugledam te ja,
srce mi kuca k’o mala ptičica,
tad nije važna matematika,
samo da budem malo s tobom ja.
I nije važno dal’ vani pada snijeg,
ili oluja ruši neki brijeg,
samo smo važni danas ti i ja,
i ovih naših, 12 godina.
A kada danas zazvoni nam čas,
ja ću i tada misliti na nas,
sanjaću sunce ,bijele brodove,
i ove naše lude godine.
U medaljonu, tvoja slika, sličica,
da me na tebe danju noću podseća,
iako imam samo 12 godina,
danju i noću na tebe mislim ja.
Banjalučki vrapčići, raširili krila
pa sada lete sve do plavih, nebeskih visina,
hej, hej, sve do plavih nebeskih visina.
Raspevana dečica lete preko sveta,
da ih vidi , da ih čuje, čitava planeta,
hej, hej, da ih čuje, čitava planeta.
Deci treba radosti, deci ljubav treba,
neka pesma dečija leti sve do neba,
deco s nama pevajte, nek’ vas pesma nosi,
zvezdice nek’ sijaju i u vašoj kosi.
Svakog dana letimo, sve više i više,
da se ljubav i drugarstvo, nikad ne izbriše,
hej, hej, i drugarstvo, nikad ne izbriše.
Deci treba radosti i još pesme više,
poletite Vrapčići i od sunca više,
hej, hej, Vrapčići i od sunca više.
Ooooooo….
Ja to nisam sanjala,
sreća me je dotakla,
jutros je pred zoru,
tu na mome krovu,
lasta gnijezdo savila.
Ooooo, ti,
što me hrabru iznjedri,
hvala ti za dane,
pjesmom opevane,
hvala ti za sve.
I samo tebi pjevam,
nosim te u srcu,
čuvam te u duši,
pjevam samo tebi,
svojoj Banjaluci,
ti si radost oka,
draga topla luka,
ti si san djetinjstva,
naša Banjaluka.
Ooooooo.
Do neba bih se uzdigla,
s oblakom prošetala,
jer ovaj oblak nosi,
sreću i radost,
za sve poput nas,
važne su i ulice,
parkovi i stanice,
jer tebe čine ljudi,
i život što se budi,
u svakom malom djetetu.
Ja sam Ken, ja sam Ken,
ja sam pravi supermen,
briga me, briga me,
baš me briga za tebe.
Karate treniram,
neću da se nerviram,
to su sve, to su sve,
samo tvoje bubice.
Jer ja sam Barbi,
lutka koja priča,
pogledaj lančić,
od bisera moj,
pomiluj moga,
malog barbi psića,
zar nije ljepši,
nego auto tvoj.
Barbika, ja sam tvoja Barbika,
kosa mi je plava,
a zlatna suknjica,
Barbika, samo tvoja Barbika,
ja sam tvoja slatka igračka.
Tvoje su okice,
kao sjajne zvjezdice,
ipak si sladak ti,
hadjemo se družiti.
Zvoni ti mobilni,
hoćeš li se javiti,
briga me, briga me,
možda zvoni za tebe.
Jednog dana rešio moj tata,
za rođendan da mi kupi brata.
Pitao je u dućanu,
gde prodaju suvu hranu,
i kupus iz srema,
ali rekli su mu nema.
Jednog dana rešio moj tata,
za rođendan da mi kupi brata.
Pitao je u Banatu,
tražio u internatu,
išao do Srema,
ali rekli su mu nema.
Onda jednog lepog dana,
dođe mama nasmejana,
pravo iz porodilišta,
kao da to nije ništa,
i reče sa vrata,
donosim ti brata.
A tata! A tata!
A tata zborit ode,
dosta je bilo bajke,
braću ne donose rode,
već ih rađaju majke.
Jedan dečko mi po cijeli dan,
ne izlazi iz glave,
kad je noć ili dan i u snu,
ja vidim oči plave,
uoo, uoo….
I uvijek kad prođe kraj mene on,
srce zaigra mi ludo,
zbog tog dečka ja izgubim dah,
jer on je pravo čudo.
A srce lupa bum,bum,bum,
moje srce lupa jako uoo,uoo,
bum, bum, bum,
kad pogleda me tako,
bum, bum, bum,
udara noću i danju uoo,uoo,
zbog njega bum, bum ,bum,
al’ ne mari on za to.
Sedmi dan kako ja čekam da,
on pogleda me krišom,
noćima nemam sna tajnu tu,
ne mogu reći nikom,
uoo, uoo.
Al’ uvijek kad prođe kraj mene on,
moje srce igra ludo,
zbog tog dečka ja izgubim dah,
jer on je pravo čudo.
Imali smo priliku
Upoznati čika Žiku
Razvili smo dijalog
Mi i mudri ekolog
Pa nam reče ekolog
Da pekingom plovi smog
I podatak redak
Da je vazduh težak
Sad to znaš i ti, sad to znaš i ti
Sad to znaš i ti, sad to znaš i ti
Da se zvjezde stide
Kad nad zemljom vide
Ozonski omotač
K’o poderan ogrtač
On je bio dječak pravi
Nosio je stalno bijeli kačket na glavi
A ona, mala, slatka kao med
Dugačka kosa i nježan pogled
Uvijek poslije škole oni su šetali
Držali za ruke , nježno šaputali
A mi smo ih stalno krišom gledali
I uvijek u prolazu zadirkivali
Ref:
Cura i momak zaljubljeni par
Grlili se ljubili se sve do pola dva
A onda jednog dana
Desilo se sasvim, iznenada
Primjetila sam da me gleda
Jedan lijepi dječak sanjivog pogleda
Onda poslije škole stalno smo šetali
Držali za ruke, tiho šaputali
Nas su stalno krišom gledali
Uvijek u prolazu, zadirkivali
Ref:
Cura i momak zaljubljeni par
Grlili se ljubili se sve do pola dva
U svetu postoji jedno carstvo,
U njemu caruje drugarstvo,
U njemu je sve lepo,
U njemu je sve nežno,
U njemu se sve raduje.
Tamo su kuće od čokolade,
Prozori su od marmelade,
Tamo svako radi,
Ono šta hoće,
Tamo raste svako voće…
U svetu postoji jedno carstvo,
U njemu caruje drugarstvo….
Nema sveta ni planete,
gde ne može stići dete,
jer sve dečje staze vode,
od igre do slobode.
Cveće je ukras bašte,
Leptir je ukras cveta,
a deca puna mašte,
deca su ukras sveta.
Lepe pesme, tihe tajne,
sve ljubavi dečje sjajne,
neka planu, nek, se rode,
od igre do slobode.
Cveće je ukras bašte,
Leptir je ukras cveta,
a deca puna mašte,
deca su ukras sveta.
Na, na, na, na…..
Skoro kraj će godine,
a ocjene moje sve,
mama kada ugleda,
baš će biti vesela.
Hemija i fizika,
moja muka velika,
Srpski , geografija,
i tu imam keca dva.
Mili bože šta to bi,
zar me i ti napusti,
bit ću dobra kunem se,
samo sada spasi me,
dragi bože daj mi ti,
iz hemije barem tri,
pokušaj sad molim te,
pa će biti dobro sve.
Samo sada spasi me,
vidjećeš do godine,
kakva biće promjena,
ličiću na Anštajna.
Obećavam nedeljom,
da ću biti u crkvi,
o moj bože samo ti,
popravi mi keca tri.
Jedan, dva, i tri,
jedan, dva i tri,
je’n dva tri idemo svi…
Dječica i Deda mraz,
pravi su drugari,
hej, hej, Deda mraze,
najzad se pojavi.
Donesi nam poklone,
igračke slatkiše,
hej, hej, Deda mraze,
nek ih bude više.
Deda mraze, Deda mraze,
što te više nema,
hajd’ požuri Deda mraze,
ponoć nam se sprema.
Deda mraze, Deda mraze,
pokucaj na vrata,
čekamo te svi u kući,
mama, ja i tata.
Hajd’ požuri vrijeme je,
čekamo te dugo,
hej, hej, pjevajmo,
djeco šta bi drugo.
Raspjevana dječica,
večeras te zovu,
hej, hej, Deda mraze,
na godinu novu.
Dobio mi tata keca,
stvarno nije fer,
crtao mi juče zeca,
a ispao ker.
Al’ ni mama nije bolja,
dobila je dva ,
od sada ću sve zadatke,
sama da radim ja.
Ne ide, ma ne ide,
ne ide im škola,
baš me brinu, šta da radim,
učiti se mora.
Deda s bakom, da ne pričam,
ti su loši skroz,
algebra im loše ide,
čemu priča još.
I na kraju još će biti,
da sam možda ja,
kriva što tata dobi keca,
a i mama dva.
Moja simpatija Sanja,
ima već skoro pet,
kada kraj mene prolazi,
ja se topim k’o led.
Meni se sviđa i Tina,
Gordana i Marija,
tata mi govori, to je u redu,
jer sam na njega ja.
A kada još malo porastem,
barem još godinu dve,
u ulici našoj bit će tad,
moje curice sve.
Svojoj simpatiji Sanji,
kupit ću sladoled,
Sanji i Tanji i Mariji,
dat ću po žvakaćih pet.
Razmišljam još i o Goci,
ona je slatka baš sva,
kada porastem morat ću,
da se odlučim ja.
Došao je dan, dan kao i svaki drugi,
Kad jutro biva vedro, ponekad i sivo,
A mene nešto muči, k’o što muči druge,
Kakvo li je vreme, s one strane duge?
S ONE STRANE DUGE GDE PADAJU ZVEZDE,
GDE LJUBAVI IMA U SVAKOM ZRNU NEBA,
GDE ŽDRALOVI BELI NOSE SVETLU KRUNU,
GDE OBALE REKA VODE KUDA TREBA,
GDE OBLACI SLEDE ZAMIŠLJENE PRUGE,
S ONE NAŠE STRANE, S ONE STRANE DUGE…
Izbledeće jutro, kad suncu bude milo,
I nebo će reći, za danas je dosta,
Pokrenuće druge da sanjaju sa nama,
S one strane duge, s one strane duge,
REF:….
S vetrom na licu, ko izdrži duže,
S pomalo suza ispod donje usne,
S onim što nas čini , dragima za druge,
Otkrićemo sebe s one strane duge,
REF:…
Kolikoje dva i dva,
nemam pojma e pa šta,
sada hoću cipelice,
od bisera ogrlice,
slatke male minđušice,
i šarene haljinice,
hoću da se igram ja ,
jer na tatu, baš sam sva.
Koliko je dva i dva,
nemam pojma e pa šta.
Kaže meni deda moj,
dva i dva su samo broj,
sada poželi cipelice,
od bisera ogrlice,
slatke male minđušice,
i šarene haljinice,
pusti razne gluposti,
dedino si dijete ti.
Evo opet računam,
koliko je dva i dva,
al’ mi mira ne daju,
moje male kikice,
i biserne ogrlice,
i šarene haljinice,
sutra ću računati,
sad se idem igrati.
Kad te vidim u školi,
mene glava zaboli,
slatka plava oka dva,
čak i noću sanjam ja.
Tvoje plave loknice,
kad bi bile kraj mene,
to bi za nas sigurno,
možda bilo najbolje.
Ja se pitam svaki dan,
kad će cvijetak da mi da,
on mi je simpatija,
jasno je k’o dva i dva.
Kad sam pokraj njega ja,
nije važna algebra,
vodi me na sladoled,
tata kaže to je red.
Samo moja barbika,
slatku malu tajnu zna,
da sam se zaljubila,
u jednog vragolana.
Kad ga vidim u školi,
mene glava zaboli,
da mi samo cvijetak da,
baš bi bila srećna ja.
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Iz kuće je izleteo,
na ulicu Iva,
sav zadihan, zahuktao,
k,o lokomotiva.
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Videli ga drugovi,
pa za njim i oni,
potrčali, zahuktali,
k,o pravi vagoni.
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Sad ulicom tako juri,
ta čudna kolona,
to voz Ivin putuje,
sa sedam vagona.
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Ći-hu-ći-hu-ći-huhu,
Imam četiri godine,
a problema sto,
zato što sam najmlađa,
ko je kriv za to.
Majka me je rodila,
čujem neki dan,
mora da je neka greška,
toliko bar znam.
Isidora, Isidora,luče tatino,
iz inata tebe je, tata rodio.
Neki dan mi deda reče,
zlato dedino,
pusti baku, pusti mamu,
deda rodio.
Al’ ja mislim da su tate,
krive baš za sve,
dobru djecu rađaju,
a zločestu ne.
U vrtiću čula sam,
vrlo čudnu stvar,
decu rode donose,
mamama na dar.
Al’ ja mislim da je mene,
tata rodio,
baš mu hvala što se toga,
najzad setio.
Ja se zovem Jelena,
tatino sam zlato,
on me čuva, mazi, pazi,
baš mu hvala zato.
Kada đače postanem,
bit ću važna sva,
to će znati, to će znati,
cijela ulica.
Govore mi da na tatu,
imam oči plave,
mamine su priznajem,
kike na vrh glave.
Još ni slova ne znam sva,
velika ni mala,
kad porastem saznaću,
sve što nisam znala.
Ja naučiću da volim,
sve što vole đaci,
a najviše ipak volim,
tatu, mamu, bracu.
Kad bi deci tate dale vlast,
to bi bolje, to bi bolje,
bilo za sve nas.
Tad bi lepši, tad bi lepši,
bio celi svet,
jer su deca, jer su deca,
kao prvi cvet.
Kad bi decu, poslušali svi,
mjesto plača tad bi bilo,
više ljubavi.
Kad bi bili, kao deca svi,
tad na zemlji ne bi bili,
više ratovi.
Kada ja porastem,
tako kao tata,
kupiću si stvari sto,
samo iz inata.
Jedan auto, onaj plavi,
i avion ali pravi,
i kilogram čokolade,
cijelu teglu marmelade.
Kupiću i jedno mače,
jedno pile, jedno pače,
papagaja koji priča,
kupiću i malog psića.
Kupiću još stvari sto,
ne pitajte sada što,
al’ kad budem kao tata,
sve ću kupit iz inata.
Kada ja porastem,
tako kao tata,
kupiću si stvari sto,
samo iz inata.
Cijelu tonu sladoleda,
ako nađem i medvjeda,
ili risa ili lava,
da po noći sa mnom spava.
Kad si srećan ti udari dlan o dlan,
kad si srećan ti udari dlan o dlan,
kad si srećan i kad želiš,
s drugim dijelit’ sreću svu,
kad si srećan ti udari dlan o dlan.
Kad si srećan ti pucketaj prstima,
kad si srećan ti pucketaj prstima,
kad si srećan i kad želiš,
s drugim dijelit’ sreću svu,
kad si srećan ti pucketaj prstima.
Kad si srećan ti potapši koljena,
kad si srećan ti potapši koljena,
kad si srećan i kad želiš,
s drugim dijelit’ sreću svu,
kad si srećan ti potapši koljena.
Kad si srećan lupi nogama od pod,
kad si srećan lupi nogama od pod,
kad si srećan i kad želiš,
s drugim dijelit’ sreću svu,
kad si srećan lupi nogama od pod.
Kad si srećan glasno vikni sad URA,
kad si srećan glasno vikni sad URA,
kad si srećan i kad želiš,
s drugim dijelit’ sreću svu,
kad si srećan glasno vikni sad URA.
Kad si srećan ti ponovi ovo sve,
dva, dva, prstima, koljena, noga,URA,
kad si srećan ti ponovi ovo sve,
dva, dva, prstima, koljena, noga,URA,
kad si srećan i kad želiš,
s drugim dijelit’ sreću svu,
kad si srećan ti ponovi ovo sve,
dva, dva, prstima, koljena, noga, URA.
Odavde do Beograda,
do dalekog Čikaga,
svud se čuje ritam taj,
koji noge pomjera,
nije tehno ni dens,
nije etno ni folk,
bilo gdje da kreneš,
klinci vole rok.
Kada slušam radio,
odvrnem ga glasno,
da čuje cijela Azija,
Evropa i Afrika,
nije trens, nije džez,
nije esid ni pop,
bilo gdje da kreneš,
klinci vole rok.
Kada dođe di džej,
neka žurka započne,
plesaćemo ludo sve do jutra svi,
svi, svi, svi…..
Gasi narodnjake,
i dosadne repere,
meni treba nešto,
šašavo i jako,
što će brzo da me podigne,
neću tehno ni dens, neću etno ni folk,
bilo gdje da kreneš,
klinci vole rok,
neću trens, neću džez,
neću esid ni pop,
bilo gdje da kreneš,
klinci vole rok,
bilo gdje da kreneš….
Pošli smo na put,
ja i družina,
pošli smo na divlji zapad,
Margita, Andrea, Sergej, Nikola,
Dani, Sića, ja i Đura.
Usput nas je gonila,
jedna cijela gomila,
desperadosa, bandita,
sve do Kanzasa, il’ Arkanzasa,
do Budžaka, il’ Borika.
Pošli smo na put,
ja i družina,
pošli smo na divlji zapad,
hrabri, pametni, snažni, odvažni,
svi za jednog, svi u napad.
Kad odjednom pred nama,
skoči iza kamena,
lav od čokolade,
al’ brzo smo ga smotali,
i u slast ga pojeli,
brkove i pola brade.
Ahahahaj, to je bila avantura,
od koje su odmah svi ,
sjeli pa se smijali,
pa da, to je bila avantura,
od koje je čitav svijet,
odmah pao u nesvijest.
Pošli smo na put,
ja i družina,
pošli smo na divlji zapad,
slavni, poznati, riješili doznati,
gdje se krije rudnik zlata.
I krenuli smo kopati,
zahvaljujući lopati,
prekopali cijeli zapad,
lopatu istupili, a drugu smo izgubili,
ali zlatu nema traga.
Pošli smo na put, ja i družina,
pošli smo na divlji zapad,
znani, neznani, svi su željeli,
ići s nama na taj zapad.
Simba, Kojot, Snježana, i ptica trkačica,
Dambo, Šilja, Dizni, Paja,
svi na gomili, zajedno se molili,
da tom putu nema kraja.
U mojoj školi znaju svi,
da si simpatija mi ti,
i baš me briga, briga, briga me,
što svi znaju za tebe.
Meni će sada deseta,
moja si ti simpatija,
i zato briga, briga, briga me,
što svi govore, za tebe.
Magareće godine,
i svi mi kažu čuvaj se,
a meni nikad nije bolje bilo,
kao uz tebe,
mama misli da sam mlada,
tata mršti obrve,
a meni nigdje nije bolje bilo,
kao uz tebe,
oooo, oooo,
a meni nigdje nije bolje bilo,
kao uz tebe.
Kada zazvoni telefon,
ja mislim to se javlja on,
i tada briga, briga, briga me,
briga me za sve.
U mojoj bašti za tebe,
cvjetaju bijele ružice,
i zato briga, briga, briga me,
za druge ružice.
Srdašce kuca tika-tak,
u polju cvjeta crven mak,
a mene briga,briga, briga je,
sada ja sam uz tebe.
U mojoj školi znaju svi,
da si simpatiaj mi ti,
i baš me briga, briga, briga me,
što svi znaju za tebe.
Moj mala barbika,
cijele noći plesala,
kući je zakasnila,
al’ ja je nisam ružila.
Moj mala barbika,
cijele noći plesala,
cipele izgubila,
ja se nisam ljutila.
Svi, svi, svi, svi,
hajdemo na ples,
svi, svi, svi , svi,
plešimo i mi je, je, je.
Mambo to je prava stvar,
igraj, pleši, ne bud’ blesav,
il’ zapjevaj bar je, je, je.
Mambo, to je lijek za sve,
pusti brige i probleme,
pleši molim te je, je, je.
Mama pleše mambo,
tata pleše mambo,
seka pleše mambo,
svi volimo mambo.
Baka pleše mambo,
deda pleše mambo,
i ja plešem mambo,
svi volimo mambo.
Mambo je ples, koji volimo svi,
ako pažljivo pratiš,
naučićeš i ti,
glava prati ritam,
ruke su uz tijelo,
jedan korak naprijed,
i jedan korak lijevo,
zatim jedan korak desno,
i jedan na stranu,
nasmiješi se i pljesni,
dlanom po dlanu,
ako nešto i propustiš,
pa nije tako važno,
bitno je da osjetiš,
taj ritam snažno.
Mora, reke il’ planine,
dal dileme tu još ima,
na, na, na, na….
More, plaže i minići,
klinke, klinci i crtići,
na, na, na, na….
Vreo avgust već nam kuca,
a pučina plava puca,
on je strah i trepet mora,
kolumbo mu nije fora.
Kao ribica u moru,
ja vam plivam u lavoru,
za mene su morske raže,
što su veće to su draže,
ja sam k’o kapetan kuka,
al’ bi ovde pukla bruka,
evo ja vam sred Balkana,
dođoh do svog okeana.
Ja sam strah i trepet mora,
stari gusar ovih gora,
na, na, na , na….
Nema toga okeana,
kome neću naći mana,
na, na, na, na….
Milicija trenira strogoću
Milicija ima dobrih strana,
što je mlada lijepa i okretna,
dobroćudna i naoružana,
pa su djeca sigurna i srećna.
Tako, tako mlada,
i lijepa i okretna.
Mi-li-ci-ja.
Milicija trenira strogoću,
da ne bude sve kako ja hoću.
Mi-li, mi-li-ci-ja.
Opa, opsasa, olala.
Njihov poziv ima svojih mana,
kad je blato, kiša ili zima,
a lopovi dođu toga dana,
moraju se igrati sa njima.
Milicija trenira strogoću,
kao glumci pred uloge teške,
da ne bude sve kako ja hoću,
ako volim da ponavljam greške.
Milicija ima dobrih strana,
što je mlada lijepa i okretna,
dobroćudna i naoružana,
pa su djeca sigurna i srećna.
Tako, tako mlada,
i lijepa i okretna.
Mi-li-ci-ja.
Milicija trenira strogoću,
da ne bude sve kako ja hoću.
Mi-li, mi-li-ci-ja.
Opa, opsasa, olala.
Njihov poziv ima svojih mana,
kad je blato, kiša ili zima,
a lopovi dođu toga dana,
moraju se igrati sa njima.
Milicija trenira strogoću,
kao glumci pred uloge teške,
da ne bude sve kako ja hoću,
ako volim da ponavljam greške.
Pogledaj nebo, noćas zvijezde padaju,
zamisli želju, djeca svijetom vladaju,
umjesto straha,
nek’ se cijelim svijetom pjesma čuje,
neka to bude, prvi izazov za nas.
Čujte te me mame, tate drage, bake, deke,
od danas svijetom , samo lijepe pjesme neka lete,
u svakom srcu, jedno gnijezdo sreće neka sviju,
čudesnim glasom, naše duše ugriju.
Najljepšu pjesmu na svijetu,
pjevaju ptice u letu,
pjevaju, anđeli na nebu,
pjevaju zeko i srne, u šumi drveće grmlje,
pjevaju, i svi se raduju,
s njima pjevam i ja.
Na, na, na…..
S njima pjevam i ja ,
pjesmu ljubavi , pjesmu proljeća..
Pogledaj nebo, noćas zvijezde padaju,
srebrnim tragom, čaroban crtež crtaju,
i vidim note, riječi to zvijezde pjesmu pišu,
najljepšu pjesmu, pjesmu proljeću.
Neka leti pjesma moja,
preko rijeka, preko gora,
neka ljubav pobijedi.
Nek’ se zlate žitna polja,
da djetinjstva budu bolja,
neka ljubav pobijedi.
Mi smo za mir, mir,
mir za cijeli svijet,
mi smo za mir, mir,
mir i ptica let,
neka ljubav vlada svijetom,
našom jedinom planetom,
neka ljubav pobijedi.
Ja iako još sam dijete,
tebi pjevam dragi svijete,
neka ljubav pobijedi.
Neka fabrike nam rade,
nek se nove škole grade,
neka ljubav pobijedi.
Ako tuka ima tukca,
Zašto puma nema pumca,
Dal` je zmijac zmiji muž,
Dal` pužicu ima puž,
Ako mjesec nebom juri,
Šta su april, maj i juni,
Zašto sveska ima uši,
Niti čuje nit` ih buši,
Nit` ih buši…….
KAD SE VAŽNI ODGOVORI TRAŽE,
MAMA ĆUTI, TATA NEKU GLUPOST KAŽE,
BAKA ŠAPNE, TO SAM NEKAD ZNALA,
DEDA VIČE, NE ČUJEM BEZ NAOČARA.
Šta je stvarno kamilica,
Kamila il` djevojčica,
Il` je onaj cvijetić mali,
Što od njega čaj se pravi.
Kako djeca da se sjete,
Zašto misli nekad lete,
Kakve sunce ima zube,
Šta u glavi rade bube.
Rade bube….
Kad sunce priprema bal
Pozove svemir sav
Na svjetlosti mu dojezde
Ustreptale zvijezde
A zemljino lijepo lice
Krase školjke bisernice
A na rubu haljinice
Ćute šume spavalice
Ref:
Čuvajmo zemlju iz snova
To nam je jedina planeta
U haljini boje mora
Pod plaštom koji cvijeta
Kad sunce priprema bal
Pozove svemir sav
Sve se planete spreme
U svilu i satene
Samo njeno lijepo lice
Kriju biljke puzavice
A k’o niti haljinice
Teku rijeke ponornice
Ja sam dečko, ime mi je Pecko,
ja se igram cijeli dan,
moja mama i moj tata,
kada rade ja sam sam,
Ali ima jedna buba,
jedna mala strašna buba,
ima duge crne noge,
a na glavi crni nos.
To je mrav, to je mrav,
to je samo jedan mali mrav,
dođi sa mnom da se igraš,
budi sa mnom svaki dan,
budi sa mnom bar još malo,
jer ti radiš cijeli dan.
Niko nije tako snažan,
tako vrijedan kao on,
svako veče već u sedam,
svojoj kući žuri on,
svi se čudnim čudom čude,
kakvog druga imam ja,
al’ ne marim ja zbog toga,
važna mi je igra ta.
Ko to hoće da nam uzme,
našu radost igru smeh,
ko to hoće da ukrade,
prvu ljubav i naš smeh,
ko to hoće da nam uzme,
ono sve što volimo,
ludi svete stani malo,
samo to te molimo…
Evo mi iz petog b,
sad u ime dece sve,
hoćemo da kažemo,
dalje tako ne može,
naša generacija,
osamdeset četvrte,
pesmom vam poručuje,
dalje tako ne može…
Ko to nama sada preti,
ko nam krade miran san,
ko to hoće da ukrade,
pesmu ptica, sunčan dan,
vratite nam naše bajke,
i junake stripova,
mi vam nismo ništa krivi,
jer su deca ista sva.
Dvije kike na vrh glave,
vragolaste oči plave,
pjegav nosić, suknja duga,
a čarape pune pruga.
Sa njom djeco šale nema,
kada radi il’ kad drijema,
štiti djecu to se zna,
Pipi duga čarapa.
Pipi duga čarapa,
s njom je njena družina,
živi tu i Petar pan,
vama želi dobar dan.
Bilo kad i bilo gdje,
samo reci riječi te,
za nju svako dijete zna,
Pipi duga čarapa.
Majmun, konj i paja patak,
od nje dobiju zadatak,
da uvedu malo reda,
bio petak ili srijeda.
I dok mjesec nebom plovi,
gusare tad Pipi lovi,
Pipi voli djecu svu,
i na javi i u snu.
En ten tini, savaraka tini,
bija baja buf.
Ko to tako lijepo pjeva,
ko od svih je najljepši,
kao zvijezdice na nebu,
to su naši Vrapčići.
Kao prvi zračak sunca,
kao jato ptičica,
sve do najdaljih planeta,
leti pjesma Vrapčića.
Vrapčići, poletite visoko,
Vrapčići, odletite daleko,
nek’ vas pjesma ponese,
u visine daleke, Vrapčići.
I nek’ lete zvijezde male,
neka za njih čuju svi,
neka lete još i dalje,
do zemalja dalekih.
Nek’ poleti pjesma naša,
preko gora visokih,
preko polja, preko mora,
preko rijeka zelenih.
Poželimo da svaka pahulja,
nosi po jednu sreću,
i da svakom od nas,
padne na dlan.
Poželimo da sa dlanova,
nestanu ružne linije,
da se svaka ruka,
s drugom miluje.
Tamo gdje duga počiva,
tamo spava ljubav,
probudimo, ljubav ti i ja,
Tamo gdje duga nestaje,
ljubav tamo ne umire,
krenimo na put ti i ja.
La, la, la, la…
Poželimo da bijeli anđeli,
polete našim nebom,
i ljudima svim, sreću donesu.
Poželimo da smo zajedno,
i da nas ništa ne rastavi,
u narednih milion godina.
Kad školsko zvono zvoni,
ja prvi bih u školi,
izjurio da vidim,
ta plava oka dva,
i tad u drugom planu,
sve profe i profani,
na sedmom nebu tad bih bio ja.
Sve petice i trojke,
četvorke ili dvojke,
za nju baš sve bih dao,
i mnogo više još,
al’ ona mi se ruga,
i gleda moga druga,
a meni pažnje ne daje ni groš.
Ti i ja, ti i ja,
baš bi bili dobar par,
ti i ja, ti i ja,
pogledaj me jednom bar.
On ima oči plave,
čuperak na vrh glave,
simpatičan i sladak,
i ima pjegav nos,
za njega sve bih dala,
o samo kad bih znala,
da ja njemu vrijedim makar groš.
A kad školsko zvono zvoni,
ja prva bih u školi,
izjurila da vidim,
ta plava oka dva,
i tad u drugom planu,
sve profe i profani,
na sedmom nebu tad bih bila ja.
A JA JA JA JA JA…..
Razbole se lisica,
suši se k’o grana,
lečili je brižljivo,
nekoliko dana.
A JA JA JA JA JA JA…..
Ali bolest neznana,
sve je jače steže,
zato lisac zečeve,
u fijaker preže.
A JA JA JA JA JA…..
Da ti draga nađem lek,
preći ću sto gora,
i odvažno preplivati,
dvesta plavih mora.
A JA JA JA JA JA JA ……..
Krupne suze lisici,
padoše u krilo,
kad bi gusku pojela,
lakše bi joj bilo.
Jedna roda nasred bare,
Okupila žapce male,
Učila ih sve po redu,
Azbuku i abecedu.
Učili su učili,
Svih časova pet,
Ali nisu stigli čak,
Ni do slova (C).
Kad je roda jesti htjela,
Proguta dva đaka cijela,
Jadna, mala žapca dva,
Nisu stigli reći (A).
Svidjela se rodi jako,
Ova nastava,
Opet ćemo učiti,
Čim bude budala.
Sutra ćemo učiti,
Malo slovo (B),
I dok bude abecede,
Poješću vas sve.
Brzo se završila,
Ova škola mala,
Čim se roda najela,
Raspust im je dala.
What’s a meter with you
Come on girls we are gonna get some fun
A aaaa A ŠTA JE TEBI, JEZIK TI SE ZAPLIĆE
E eeeee EKIPA SVA U ŠKOLI O TOM ŠAPUĆE
I iiiiiiiiii I OBRAZI ODJEDNOM TI PORUMENE
O ooo OTPUHUJEŠ I STALNO GLEDAŠ U MENE
Ref:
I TI KOJI OD ŠALE SVE RJEŠIŠ
KO JA SAD LAKO ZBUNIŠ SE GRIJEŠIŠ
NA SVE SE SAMO GLUPAVO SMJEŠIŠ
Aaaaaaaaaaaaaa
ŠTA JE TO, JA NISAM DOKTOR ALI MI JE POZNATO
MA NIJE ZLO, NIJE GRIPA, NIJE NIŠTA OPASNO
ŠTA JE TO, JA NISAM DOKTOR ALI MI JE POZNATO
LJUBAV, ČINI MI SE DA SE LJUBAV ZOVE TO
I’m in love, I don’t beliwve you
Aaaaaa A ŠTA JE TEBI GRIZEŠ NOKTE SVAKI DAN
Eeeeee NE IZGLEDA MI PROBLEM SASVIM NAIVAN
Ref:
I TI KOJI OD ŠALE SVE RJEŠIŠ
KO JA SAD LAKO ZBUNIŠ SE GRIJEŠIŠ
NA SVE SE SAMO GLUPAVO SMJEŠIŠ
Aaaaaaaaaaaaaa
ŠTA JE TO, JA NISAM DOKTOR ALI MI JE POZNATO
MA NIJE ZLO, NIJE GRIPA, NIJE NIŠTA OPASNO
ŠTA JE TO, JA NISAM DOKTOR ALI MI JE POZNATO
LJUBAV, ČINI MI SE DA SE LJUBAV ZOVE TO
TA BOLJKA PRELAZNA JE , SVE SIMPTOME ZNAM
JER JA SE ČUDNO OSJEĆAAAAAM
ŠTA JE TO, JA NISAM DOKTOR ALI MI JE POZNATO
MA NIJE ZLO, NIJE GRIPA, NIJE NIŠTA OPASNO
ŠTA JE TO, JA NISAM DOKTOR ALI MI JE POZNATO
LJUBAV, ČINI MI SE DA SE LJUBAV ZOVE TO
I TI KOJI OD ŠALE SVE RJEŠIŠ
KO JA SAD LAKO ZBUNIŠ SE GRIJEŠIŠ
NA SVE SE SAMO GLUPAVO SMJEŠIŠ
Aaaaaaaaaaaaaaaa
Oooooooooooooo
ŠTA JE TO, ČINI MI SE DA SE LJUBAV ZOVE TO
Na mom stolu stoji sat,
tika-taka-tika-tak,
i on kuca svaki sat,
tika-taka-tika-tak.
Kad se jede kad se spava,
kad u lava boli glava,
ili medo sav od pliša,
sanja kako juri miša.
Tika-taka-tika-tak,
na mom stolu stoji sat.
Baš je važan ovaj sat,
tika-taka-tika-tak,
iz škole kad dođe brat,
tika-taka-tika-tak.
Mama s posla kad se vrati,
ili pravi ručak tati,
ja zubiće kada perem,
da u vrtić svoj tad krenem.
U vrtiću oko tri,
tika-taka-tika-tak,
Gaja ja i drugovi,
tika-taka-tika-tak.
Čekamo da mame dođu,
sa nama da kući pođu,
mene kući čeka brat,
a na stolu stari sat.
Ja se pitam kako zna,
tika-taka-tika-tak,
da je sada tačno dva,
tika-taka-tika-tak.
Kako zna u pola tri,
da se treba ručati,
a u osam kako zna,
da se treba spavati.
Na ostrvu jednom usred okeana,
Gdje nikada nema olujnih dana,
Gdje sunce se s neba uvijek slatko smije
gdje veče pada s prahom čarolije…
Tu biljke rastu kao u raju,
Al’ to nije ono po čemu ga znaju,
Jer nešto mora pokvariti idilu,
Tu ribe plešu u nekom čudnom stilu…
Ref:
Jer tu se ribe kupaju i repovima lupaju,
Jer tu se ribe kupaju i repovima lupaju…
Dugo su ljudi razbijali glavu,
Kako da odu na obalu plavu,
Da im ne smetaju te ribe lude,
Što danju i noću repovima bude…
I sjeti se neko da uz pomoć nogu,
I oni zalupaju najbolje što mogu,
I gledale ribe i stale da se čude,
Pa počeše lupati zajedno uz ljude…
Ref:
I svi se sada kupaju i repovima lupaju,
I svi se sada kupaju nogicama lupaju…
Ooooo, Aiaiaaaa…..Ja sam Tarzan, džungle car,
boji me se čak i lav,
a krokodil odmah plače,
čim ga stisnem malo jače.
Ja sam Džejn i tu je tačka,
šefica sam ovog mačka,
to već cijela Džungla zna,
da sam njemu dragana.
Ja gorile k’o od šale,
poredam ko đake male,
koji od njih nema svesku,
dobije od mene plesku.
Ja ne trebam cipelice,
ni velike đonove,
ja sam džungle kraljica,
zato jašem, slonove.
Tarzane, Tarzane,
gdje si do sad bio,
ljuljao se na lijani,
i plivao preko Nila,
Tarzane, Tarzane,
kući se požuri,
tvoja Džejn je vrijedna bila,
skuhala ti krokodila,
Tarzan, Tarzan,
zgodan je i vrlo jak,
Tarzan, Tarzan,
on je džungle gospodar,
Tarzan, Tarzan,
plaši ga se čak i lav,
Tarzan, Tarzan,
on je džungle gospodar.
Gorila, banana,
krokodil zdrava hrana,
Tarzan, lijana,
a Džejn je kući sama,
Krokodil se kuha,
i gotova je supa,
dunga, dunga, lunga,
sad ječi cijela džungla.
Priča mama, priča tata,
govore mi svakog sata,
šta se može a šta ne,
svakog dana isto sve.
A meni je preko glave,
kad pred mene supu stave,
imam pet već godina,
dovoljno sam velika.
Neću supe i spanaća,
to je priča iz crtaća,
hej bako, bakice,
dođi spasi me.
Za dva bakina kolača,
dajem kilogram spanaća,
joj bako, bakice,
dođi spasi me.
Ja sam tatina princeza,
ne dam nikom da me zeza,
kažu da sam slatka sva,
jer na tatu ličim ja.
Voljela bih malu macu,
slatkog cuku ili bracu,
ali mama kaže ne,
dosta mi je nepravde.
U vrtiću sto problema,
tamo nema čega nema,
ja, Andrea, Margi, Tića,
kolovođe smo vrtića.
U tri sata jednog dana,
kad je došla moja mama,
Tića reče da sam ja,
njegova simpatija.
Budim se ,prestaje jedan divan san
Oblačim se na brzinu da izjurim s curama van.
Al’je tata stao na vrata i rekao: “ne možeš van,
Nedjelja je draga kćeri ideš s nama u restoran”.
Kad sam ga vidjela u restoranu promjenilo se sve
Nisam više mislila na hranu nego kako doći do njega.
Pokušala sam stari trik kao: “možete mi dodati sol?”
Srećom tata mu je bio frik i rekao : “sjedni s nama za stol”
TI SI MOJA PRVA LJUBAV OVU PJESMU TEBI PJEVAM JA
CJELU SI ME SMOTAO, ZALUDIO
I VIŠE NEZNAM KOLIKO JE DVA I DVA
TI SI MOJA PRVA LJUBAV TI TO DOBRO ZNAŠ
TI SI MOJA PRVA LJUBAV, PRVA LJUBAV
SUPER MI JE KAD ME POGLEDAŠ
Znam da izgleda ko čudna priča ali tako bilo je
Još i danas mi se sviđa sve bi dala da sam kraj njega
Dobar bio mi je onaj trik kada sjela sam s vama za stol
Ti postao si glavni lik mojih priča i pjesama sto.
TI SI MOJA PRVA LJUBAV OVU PJESMU TEBI PJEVAM JA
CJELU SI ME SMOTAO, ZALUDIO
I VIŠE NEZNAM KOLIKO JE DVA I DVA
TI SI MOJA PRVA LJUBAV TI TO DOBRO ZNAŠ
TI SI MOJA PRVA LJUBAV, PRVA LJUBAV
SUPER MI JE KAD ME POGLEDAŠ
Dao sam ti sladoled i četiri žvake,
ja bih dao majke mi, pola sveta za te.
Dao bih ti kanarinca i biciklo krug,
sve što imam ja bih dao da ti budem drug.
Tike, tike, tačke, nema više vraćke,
jer ko vrati, mora da plati,
mora da plati sve, hej.
Dao si mi sladoled i još neke žvake,
ali to su gluposti, jer ja nisam za te.
Ti u školi sada imaš, hiljadu problema,
dvice, trice, jedinice, nema šega nema.
Hej tata, hej mama, hej deda moj,
pričajte deci o izreci toj,
Ovih dana lije kiša,
moja maca juri miša,
mama radi, tate nema,
a vani se i snijeg sprema.
Ili da pozovem baku,
ona vam zna priču svaku,
ili strica ili dedu,
on će doći tek u srijedu..
Hu, ha, hu, ha….
Trla baba lan,
da joj prođe dan,
da joj prođe, da joj prođe,
da joj prođe dan.
Halo tata, kad ćeš doći,
možda će i kiša proći,
tebe nema, radi mama,
a ja sam kod kuće sama.
Cica maco, pusti miša,
ionako pada kiša,
dođi meni da te mazim,
igram s tobom, da te pazim.
Nježno nas je vodila
Kroz prašumu slovarice
Slagala nam riječi
Od riječi rečenice
Pa sad znamo napisati
Volimo te učiteljice
Ref:
Učiteljice, učiteljice
Jedna četa mala
Učiteljice, učiteljice
Za sve ti kaže hvala
Igrala se s nama
Radoznale slikarice
Bila teta jesen
Mješala nam bojice
Pa sad znamo naslikati
Lice drage učiteljice
Ref:
Učiteljice, učiteljice
Jedna četa mala
Učiteljice, učiteljice
Za sve ti kaže hvala
Čitala nam bajke
Razbrajala brojalice
Pričala nam priče
I pjevala pjesmice
Sad kroz pjesmu znamo reći
Za sve ti hvala učiteljice
Ref:
Učiteljice, učiteljice
Jedna četa mala
Učiteljice, učiteljice
Za sve ti kaže hvala
Učiteljice, učiteljice
Svaki dan , ti si sa nama
Učiteljice, učiteljice
Ti si naša druga mama
Dosta mi je pisanja,
kod kuće u školi,
od tih silnih zadaća,
glava me zaboli.
Čak ni ljetni rapust,
ne prođe na miru,
mjesto da se samo igram,
ja čitam lektiru.
Učitelju, učitelju, malo smanji gas,
biće bolje, biće bolje,
bolje za sve nas.
Za đaka je ocjena,
od jedan do pet,
dobila sam keca,
neće propast svijet.
Ja sam ipak dijete,
igrati se volim,
popustite samo malo,
kad vas lijepo molim.
Istorija, fizika,hemija,
matematika, geografija, biologijaaaaa…..
Molim vas samo malo pažnje
Ove su riječi vrlo važne
Pazite ovamo stari i mladi
Ovdje se ne radi o čokoladi
Ovo je veoma važna priča
O jednom slatkom malom dječaku
Koji je prošao sve i svašta
Sve dokle doseže ljudska mašta
Bio je on i kapetan kuka
kuka mu bila od mladog luka
Bio je on i kauboj kića
jahao je samo drvenog konjića
Bio je on i veoma snažan
Al nije se nikad pravio važan
Nekad je bio i herkules pravi
maštao stalno o velikoj slavi
šta je on u stvari bio
šta je tako važno krio
Reći će nam žive bile
Drugarice moje slatke i mile
ref:
Ja vam kažem da je dječak taj
U stvari bio Petar pan
On je drage čike i tete
Naučio djecu da lete
A ne ne on je supermen bio
Samo to je vješto krio
Htio je jednom zauvjek
Da promjeni čitav svjet
Na bolje
Ostale su samo priče
O tom malom slatkom dječaku
Svašta se šuška svašta se šapće
A lošima strah napuni gaće
Koljena im klecaju za milost mole
Zubi se tresu kosti ih bole
Gdje on prođe trava ne raste
Nema šta krava da pase
Od njegovog glasa, stjene se lome
Od vrlog daha šume izgore
Al sve mi je to pomalo čudno
Previše je tu svakakvih priča
Istinu znaju i neka je kažu
Drugarice moje koje nikad ne lažu
istinu znaju i neka je kažu
Drugarice moje koje nikad ne lažu
šta je on u stvari bio
šta je tako važno krio
Reći će nam žive bile
Drugarice moje slatke i mile
Nekad je bio i herkules pravi
maštao stalno o velikoj slavi
Šta je on u stvari bio
šta je tako važno krio
Reći će nam žive bile
Drugarice moje slatke i mile
Kad je mama mlada bila
Slušala je Čolu
A sad đuska uživa
U mom rock’n ‘roll-u
Kad je tata momak bio
Slušao Dugmiće
A sad šizi luduje
Uz naše Vrapčiće
Ref:
Mi smo in, mismo trend
Mi smo banjalučki brend
Sreću svima želimo
Pjesmom ljubav djelimo
Vrapčići su čudo pravo
Uz njih pleše mlado staro
Svima skaču stopala
Ruke, noge, koljena
Igra baka, đuska deka
Čika, teta, braco, seka
Raduju se s’nama svi
Dječica i odrasli
Neki misle da se hvalim,
ali ipak nek’ se zna,
dobila sam i ja brata,
cijela ulica nek’ zna.
Nije važno što je mali,
jednom proći će i to,
važno je da brata imam,
nek me sada dirne ko.
Mama mi je drugar pravi,
baš joj svaka čast,
u kući sam najzad i ja,
barem neka vlast.
Mama kaže ovaj mali,
već je sada pravi vrag,
ali ipak on je meni,
tako mnogo mnogo drag.
A u školu kada krene,
to će biti strašna stvar,
ja u treći, on u prvi,
jer smo i mi neki par.
Zima kad dođe ja se radujem
Bijeli snijeg dušu moju ugrije
Pa kući kraj vatrice
Pripremam saonice
Tople zimske majice
I šarene rukavice
Ref:
Ah što volim da se grudvam
Ah što volim da se skijam
Ah što volim da se sankam
Cijeli dan
Kad od snjega
Pravim snješka
Pahulja za vratom češka
Ah što volim
Ah što volim ja
Djeda mraze pismo sam ti poslao
Od tebe sam samo jedno tražio
Da nam naša šuma cijela
Zabijeli se sva od snjega
I da tako bijela zima potraje
Kre, kre,kre…
Slušale ga žabe sve,
Kre, kre, kre…
Baš su glupe žabe te.
Jedan žabac na vrh brda,
brkovima svojim mrda,
pa se prsi pa se hvali,
nije važno što je mali.
Kaže on će teta rodu,
naučiti njenom bogu,
nek se čuje nek se zna,
s njom će žabac jedan dva.
Za to čula teta roda,
dok po bari važno hoda,
zinula je njam, njam, njam,
e moj žapče, kriv si sam.
Iza gora, iza mora,
iza još sedam planina,
sedam dana treba ići,
i u zemlju čuda stići.
Tu patuljci složno žive,
stvarno, bez sve šale,
Petar pan je drugar stari,
sve dječice male.
U toj zemlji čak u školi,
jedinica nema,
a učitelj svakog dana,
djeci tortu sprema,
u tu zemlju i ja idem,
skoro svake noći,
i čim kažem laku noć,
ja ću tamo poći.
O ne, pa da….
Pokraj puta sladoled,
raste kao trava,
mjesto supe tu se jede,
čokolada prava.
Tu vam Popaj i Oliva,
spanać stalno jedu,
i Badža će možda doći,
baš u ovu srijedu.
U školi me pitaju,
dal’ je istina,
dal’ mi srce ukrade,
jedna curica.
A srce ludo udara,
pravi zemljotres,
čini mi se dobiću,
zbog njega nervni stres.
A ona ne primećuje,
šta to sa mnom bi,
možda čak i ne vidi,
da grom me pogodi.
Zemljotres, zemljotres,
ljudi moji dobit ću,
zbog nje nervni stres.
Ja se pitam šta mi je,
šta to sa mnom bi,
iz vedra neba kao da,
grom me pogodi.
A srce ludo udara,
pravi zemljotres,
čini mi se dobit ću,
zbog nje nervni stres.
A on i ne primećuje,
šta to sa mnom bi,
možda čak i ne vidi,
da grom me pogodi.
Au, au,au…..
Zub me boli,glava muči,
čini mi se da će pući,
sve je kriva čokolada,
od nje uvijek zubić strada.
Čokoladu djeca vole,
ali od nje zubi bole,
zube treba njegovati,
po tri puta na dan prati.
Un, dos, tres, kvatro….
Joj, joj, joj,
što me boli zubić moj,
joj, joj, joj,
od doktora gdje je broj.
Zube prati svakog dana,
tako kaže moja mama,
ko to neće, krezav biće,
jer izgubiće zubiće.
Čika doktor djecu voli,
poslije njega zub ne boli,
halo čika doktore,
zubić moj me zabole.
Djeco, suviše je tiho,
hajde da pravimo malo buke….
Žurka, žurka….žurka…
Šetale se Cici i Mici,
gore,dolje, po ulici,
oči uske sive,
noge malo krive,
ćao bejbi to sam ja.
O moni, moni ma,
akadema fizifa,
fizi fa, fa, fa,
oper ha, ha, ha,
uni epe, epe, epe,
uni cepe, cepe, cepe,
uni haus, haus, haus,
miki maus, maus, maus…
I okolo, i okolo…
I okolo salata,
i okolo salata,
i okolo salata,
na veliki zbor,
poklanjam se na tebe,
poklanjam se na tebe,
poklanjam se na tebe i tebe uzimam.
Sad se vidi sad se zna,
ko se kome dopada,
oborili oči dolje,
da se vidi da se vole.
A sada da pjevamo svi zajedno….
Eooo,eooo……
Dabadada dididi dadidadida,
hajde bejbe,
dabadada dididi dadidadida,
pleši bejbe.
Brazil lalalala…..Brazil.
Spotovi
» 12 godina
» Barbika
» Jelena
» Morski vuk
» Neka ljubav pobjedi
» Prva ljubav
» Trla baba lan
» Ućitelju smanji gas
» Zubić
» Šta je to
» Vrapčići
» Učiteljica
» Ti si moja prva ljubav
» Veoma važna priča
» Planet plavi
Vrapčići 1993/2013 ©