Jovana Raljić – Intervju
Kada i kako ste napravili prve muzičke korake u horu „Vrapčići“?
Prve korake u „Vrapčičima“ napravila sam već u drugoj godini, a svoju prvu pjesmu sam snimila sa tri godine.
Koliko dugo ste bili dio ovog hora i šta ste sve naučili družeći se sa djecom iz hora?
Poprilično dugo, oko 7 godina. Ovo iskustvo pamtim kao jedno od najljepših u mom životu.
Koje su to vještine koje ste naučili dok ste bili dio ovog hora?
Prvenstveno sam naučila mnogo o scenskom nastupu, u smislu koncentracije, koreografije I samopouzdanja. Naučila sam šta je zapravo studijsko snimanje, a uz višesatni rad sam izoštrila sluh i svoje vokalne sposobnosti.
Koliko su „Vrapčići“ uticali na vaše dalje muzičko obrazovanje i na nove korake u svijetu muzike?
„Vrapčići“ su otkrili talenat u meni. Upravo ovaj hor i članovi, inspirisali su me da nastavim život u muzičkom smijeru, jer sam oduvijek osjećala snažnu potrebu za mužickim izrazom. Tako sam i tokom odlaska na hor, počela da svirami violinu, koja je svojim senzibilitetom dosta slična ljudskom glasu. Nakon toga, uslijedili su i festivali poput Đurđevdanskog, koji je sada već tradicionalan na nasim prostorima, a nastupila sam i na Slavjanskom bazaru u Bjelorusiji, gdje sam osvojila nekoliko prvih nagrada.
Koliko su „Vrapčići“ uticali na vaš lični razvoj i rast u daljem životu?
Prilika da se kroz timski rad, zajedničke koncerte ili pak same probe njeguje muzikalnost, a istovremeno i dobro zabavi, zaista je divna stvar za svako dijete. Stoga, preporučujem svakom roditelju da jedno takvo lijepo iskustvo pruži svojoj djeci – nevezano za to da li će dijete da nastavi sa muzikom u svom životu ili ne.
Šta biste izdvojili kao najveću prednost ovog hora?
Mnogo ih je, ali svakako najveća prednost hora je ta što kroz mnogobrojne nastupe i probe pruža djetetu da razvije svoje vokalne spososbnosti, da se oslobode na sceni i da se jednostavno rečeno, dobro zabave.
