Aleksandra Todorović – Intervju
Kada i kako ste napravili prve muzičke korake u horu „Vrapčići“?
Moj talenat za muziku i pjevanje je prepoznat upravo kada sam se učlanila u „Vrapčiće“. Od samog početka nekoliko puta mi je pružena prilika da snimim solo neke dijelove pjesama. Sa sigurnošću mogu da kažem da su za mene to bila super interesantna i bitna iskustva u tom uzrastu, ali kasnije.
Koliko dugo ste bili dio ovog hora i šta ste sve naučili družeći se sa djecom iz hora?
Bila sam član „Vrapčića“ nekoliko godina. Kroz taj period, stekla sam puno prijatelja i lijepih dječijih uspomena.
Koje su to vještine koje ste naučili dok ste bili dio ovog hora?
Naučila sam mnog toga, ali ono što smatram izuzetno bitnim jeste da sam shvatila da je muzika najljepsa kad se dijeli. Tu sam naučila prve koreografije u zivotu, naučila sam kako koristiti mikrofon, ali i ono što je takođe jako bitno – kako savladavati tremu od javnog nastupa.
Koliko su „Vrapčići“ uticali na vaše dalje muzičko obrazovanje i na nove korake u svijetu muzike?
Meni su, tačnije mojoj mami, upravo „Vrapčići“ otkrili moj talenat za muziku i pjevanje, što je dalje dovelo do toga da me je majka upisala u muzičku školu. Nakon toga, ja sam se, naravno, jedino i vidjela u muzici. Završila sam srednju muzičku školu, a nakon toga i Muzičku akademiju u Zagrebu. Danas, ja sam magistrica operskog pjevanja – pjevam u Operi u Gracu u Austriji. Zbog toga mogu i da kažem da su na neki nacin upravo „Vrapčići“ bili prvi i najbitniji korak u mom muzičkom putu.
Koliko su „Vrapčići“ uticali na vaš lični razvoj i rast u daljem životu?
Uvijek kad čujem neku pjesmu“ Vrapčića“, vratim se u to vrijeme kad sam bila dijete. Sve to budikod mene samo divne uspomene i osjećanja. Voljela bih da i današnja djeca u „Vrapčićima“ to mogu osjetiti kada porastu, a sigurna sam i da hoće. Moja djeca, kad ih jednom budem imala, sigurno će slušati „Vrapčiće“.
Šta biste izdvojili kao najveću prednost ovog hora?
Za djecu je ovo idealan hor. Puno je djece na jednom mjestu, pjevaju, plešu i igraju se zajedno. To je nesto najljepše što i oni sami mogu poželjeti. Sve to, naravno, uz Baneta i ekipu koji obožavaju djecu i daju svoj maksimum za sve članove podjednako. Na taj način svi uživaju, uživaju i roditelji.
Šta biste savjetovali novim članovima „Vrapčića“, ali i njhovim roditeljima?
Opustite se, igrajte se, pjevajte, plešite, uživajte u ovom divnom periodu, kada možete biti članovi ovog divnog hora. Ovo apsolutno važi i za roditelje, ali i za bake, deke i svu ostalu rodbinu. Na neki način, svi oni su u horu skupa sa svojom djecom (jedino je razlika sto niste na bini). To će biti jedan period kojeg ćete se svi vrlo rado sjećati, vjerujte mi na riječ!
