Sara Spasojević: Ja kao Vrapčić i još ponešto
Sa 3 godine, tetka me je prvi put odvela na probu Vrapčića, gdje je čika Bane prvi primjetio moj sluh i muzikalnost. Na pitanje mojih roditelja da li je prerano da se tako nešto primjeti, rekao je “Ima nešto”. U horu sam bila do svoje desete godine, a nakon toga sam često dolazila na probe da vidim svog omiljenog čika Baneta, tete Smilju i Bilju, Đenu i kasnije, Ribu. To je vjerovatno nešto što sam vidjela i naučila od starijih članova, koji su dolazili često, a što je pozitivan kvalitet koji i danas volim – ostati u kontaktu sa dragim ljudima, ne ustručavati se napraviti korak prema ljudima, i javiti se nekome, pitati kako su, ponuditi pomoć, ili, ako ništa, pružiti lijepu riječ.
Nakon mog odlaska iz hora, gostovala sam i na snimanju novog albuma Vrapčića, te mnogobrojnim koncertima. Kao dio ovog hora, napravila sam svoje prve muzičke korake koji su u meni probudili veliku zelju da krenem na časove klavira (vjerovatno prativši čika Baneta), a kasnije i u muzičku školu. Prilikom jednog od koncerata, imala sam priliku da, po prvi put, nastupim samostalno ispred hora, pjevajući duet sa Miroslavom Janjaninom u Dvorani Borik. Vjerovatno je baš to bio momenat nakon kojeg sam rekla svojim roditeljima da želim da nastupim na Đurdjevdanskom festivalu. Nastup na festivalu se ponovio, što su pratili i mnogobrojni drugi, a sve ostalo je bilo nastavak toga, te inicijalne želje koja se rodila u Vrapčićima.
Nakon završetka devetog razreda, a i Osnovne muzičke škole, gdje sam učila klasičnu muziku za koju, iskreno, nikad i nisam imala interesa, prvi put sam otišla na ljetni program Berklee College of Music u Bostonu, USA. Na prestižnom fakultetu, najboljem u svijetu za modernu muziku, stekla sam više znanja nego za čitavo svoje muzičko obrazovanje. To se nastavilo sa još jednim ljetnim semestrom, gostovanjima, i na kraju, nakon završenog IB programa u Banjalučkoj Gimnaziji, sa studijima na istom fakultetu.
Vrapčići su vrlo vjerovatno pomogli, i ubrzali otkrivanje mog talenta i afiniteta za muziku u tako ranim godinama. Sa Vrapčićima sam proputovala region, upoznala svoj kraj prije putovanja u svijet, što je jako bitno za svaku malu i veliku osobu. Probe Vrapčića su divno mjesto za djecu, ne samo po pitanju muzike, nego i druženja, socijalizacije, odrastanja, sazrijevanja, učenja, razvijanja radnih navika itd. U konačnici, toplo preporučujem ovaj hor svim roditeljima, čak iako njihova djeca ne pokazuju jos uvijek afinitet prema muzici. Vrapčići rade na razvijanju dobrog muzičkog ukusa kod djece, otkrivanju talenta, i pružanja utočišta gdje djeca mogu da uče od svojih vršnjaka, ali i onih starijih od njih.
